pravno shvaćanje iz Rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl br Pž- 312/2022-4 od 14. studenog 2022. godine: „Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj ima pravo na zatezne kamate od dana stjecanja sukladno odredbi čl. 1115. st. 1. ZOO- a, te da je radi utvrđenja od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate, potrebno utvrditi je li tuženik bio pošten ili nepošten stjecatelj. Pitanje poštenja se odnosi na razlikovanje subjektivnog uvjerenja stjecatelja, odnosno zna li, ili bi prema postojećim okolnostima morao znati da mu ono što je dobio ili ono što mu je učinjeno u stvari ne pripada. U konkretnom slučaju pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik u trenutku stjecanja utuženog iznosa nije bio pošten stjecatelj. Naime, tuženik je prema okolnostima slučaja kao profesionalac u svom poslu, morao znati da mijenjanjem kamatne stope na način kako je to učinio, stječe nešto što mu ne pripada. Stoga je dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa.“
pravno shvaćanje iz Rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl br Pž 4079/2010-3 od 13. svibnja 2014. godine "Tuženik tu tužiteljevu tvrdnju niti u jednom trenutku nije osporio, dapače sam tuženik iznosi stajalište kako tužitelj mora dokazati pravo na povrat zadužnice, jer da samim time što ju je tužitelj izdao, a tuženik u svoju korist popunio, tuženik ima pravo na nju. Takvo je tuženikovo shvaćanje pogrešno, jer tuženik kao imatelj zadužnice mora imati ovlast koju crpi bilo iz pravnog odnosa s tužiteljem, bilo iz pravnog odnosa s trećom osobom koja bi mu možebitno mogla prenijeti pravo na tu zadužnicu, bilo kao izdanu bjanko zadužnicu, bilo kao popunjenu bjanko zadužnicu (primjerice, cesijom). Budući da nije sporno da je tužitelj izdavatelj bjanko zadužnice, da je tuženik bez pravne osnove stekao tu bjanko zadužnicu te je, štoviše, i popunio bez pravne osnove, osnovan je tužiteljev zahtjev na povrat zadužnice, slijedom čega je pobijanu presudu u točki I.1. izreke valjalo potvrditi (čl. 368. ZPP-a).
pravno shvaćanje iz Rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl br Pž-3152/2022-4 od 26. travnja 2023. godine „Osnovno je načelo obveznog prava da ništetnost pojedine ugovorne odredbe sama po sebi ne povlači sa sobom ništetnost i cijelog ugovora. Zakonodavac je propisao iznimku, odnosno odstupanje od tog načela (čl. 324. st. 1. ZOO-a), na način da će ugovor biti ništetan u slučaju ništetnosti pojedine njegove odredbe i to: a) ako ugovor ne može opstati bez te ništetne odredbe (dakle, ako je riječ o bitnom sastojku ugovora) ili b) ako je ta ugovorna odredba bila uvjet ugovora ili odlučujuća pobuda, odnosno motiv za njegovo sklapanje. U slučaju takvih iznimki ništetnost pojedine ugovorne odredbe povlači sa sobom ništetnost cijelog ugovora;“